Nekada davno, u doba kad su planine bile dom divovima, a šume pričale priče vjetru, uzdizala se jedna posebna planina – Vlašić. Njegovi vrhovi dodirivali su oblake, a doline su bile prekrivene pašnjacima na kojima su pastiri čuvali svoja stada. Vlašić nije bio samo planina – bio je svijet pun magije, tajni i neispričanih priča.

Legenda o Zlatnom Vuku 

Pričalo se da u srcu Vlašića, među gustim borovima, živi Zlatni Vuk – čuvar planine i svih njenih tajni. On se pojavljivao samo kada je priroda bila u opasnosti, a njegov sjajni krzneni plašt odbijao je svaku prijetnju. Stariji pastiri govorili su da je to duh starog kralja, koji je, ne želeći napustiti ljepotu svoje zemlje, izabrao da živi vječno u obliku ovog moćnog bića.

Jedne zime, kada su grube snježne oluje prijetile da zamrznu cijeli planinski kraj, jedno pastirsko selo našlo se zarobljeno pod debelim slojem snijega. Ljudi su bili na ivici očaja – hrane je nestajalo, a vjetrovi su bili prejaki da bi iko mogao sići u dolinu po pomoć. Tada su se, kažu, iz šume začuli zvuci – zavijanje koje je odjekivalo poput pjesme. Ispred sela pojavio se Zlatni Vuk, a za njim cijeli čopor bijelih vukova. Oni su svojim šapama raskrčili put kroz snijeg i odveli seljane do sigurne doline.

Od tada, svake zime, ljudi Vlašića ostavljaju malo hljeba i mlijeka na rubu šume – kao znak zahvalnosti čuvaru planine.

Dolina Ljubavi i Vila Srebrenih Suza

Negdje duboko u srcu Vlašića, skrivena između stijena i borova, postoji jedna tajna dolina koju stari Vlašićani zovu Dolina Ljubavi. Legenda kaže da je nekada davno u njoj živjela Vila Srebrenih Suza, čiji su plavi uvojci bili poput svjetlucave rijeke.

Ona je bila zaljubljena u mladića iz obližnjeg sela, ali su je bogovi planine upozorili da vila ne smije voljeti smrtnika, jer će se u suprotnom njena moć ugasiti. No, ljubav između njih bila je jača od svih pravila. Svakog sumraka sastajali su se kraj izvora, dok su se iznad njih rojile zvijezde poput plamena.

Jedne noći, dok su se držali za ruke na ivici litice, ljubomorni duhovi planine stvorili su oluju koja je potresla cijeli Vlašić. Vila je znala da će, ako ostane, izgubiti svoju besmrtnost. No, umjesto da pobjegne, ona je izabrala da ostane uz svog voljenog. Tada su njene suze počele padati po zemlji i pretvorile su se u mali, kristalno čisti potok. Kažu da taj potok i danas teče dolinom, a oni koji iz njega piju vodu pronaći će svoju istinsku ljubav.

Vlašić – Planina Vječnog Pjesnika

Danas, dok šetate stazama Vlašića, možete čuti vjetar kako šapuće kroz krošnje borova. Stari kažu da je to glas Vječnog Pjesnika, duše koja luta planinom i priča priče onima koji žele da slušaju. On pamti sve – ljubavi, tuge, pobjede i poraze, čuva sjećanja na one koji su prošli kroz njegovu vječnu bjelinu i zelenilo.

Zato Vlašić nije samo planina – on je knjiga vremena, dom legendi i svjedok prošlih vjekova. Možda, ako zatvorite oči i oslušnete, čut ćete i vi njegovu priču.